Župne aktivnosti

zacece gospa lurd ruza

Promjena termina sv.misa u Mainzu

Sve druge nedjelje i blagdane misa se slavi po uobičajenomu rasporedu u St.Bonifaz u 12.00h.

fra Ante Bilić

Dolazak na zemlju

Važni linkovi

Nekada davno, jedno je dijete upitalo Gospodina: "Kažu mi da me sutra šalješ na Zemlju, ali nije mi jasno kako ću se ja tamo snaći ovako bespomoćno?"

Bog odgovori:"Između mnogih anđela, odabrao sam jednoga za tebe. On će te čekati i brinuti se za tebe."

"Ali", dijete je bilo uporno, "kaži mi, zašto moram napustiti Nebo kada ovdje imam sve što je dovoljno za moju sreću?" Bog se osmjehnuo: "Tvoj će se anđeo brinuti da budeš sretan i na zemlji."

"Ali, kako ću se s ljudima sporazumijevati kada uopće ne znam njihov jezik?"- dijete je i dalje protestiralo, a Bog ga nježno potapša po glavici i reče:"Tvoj će te anđeo naučiti jezik pa ćeš se moći s ljudima i sporazumijevati."

Dijete je bilo tužno: "I što da radim kada ću htjeti razgovarati s Tobom, Bože?"

A Bog je imao odgovor i na ovo pitanje: "Tvoj će ti anđeo pokazati kako ćeš sklopiti dlanove i kako ćeš se pomoliti, a ja ću čuti sve tvoje molitve."

Dijete je molećivo podiglo glavu upitavši: "Svi kažu da na Zemlji ima loših ljudi. Tko će me štititi?"

"Tvoj će te anđeo čuvati makar po cijenu svoga života!" -spremno je uzvratio Bog.

"Ali ja ću uvijek biti tužno dijete jer te neću više moći vidjeti." - nastavilo je dijete ogorčeno.

Bog je odvratio osmjehom:"Ti ćeš imati svoga anđela koji će ti o meni govoriti i pripremiti te da opet dođeš k meni na Nebo, a ja ću ionako svakoga dana biti uz tebe i imati te na oku."

Iako je na Nebu sve bilo mirno, sa Zemlje su dopirali zvukovi. Dijete je znalo da se bliži vrijeme polaska. Upitao je Gospodina posljednje pitanje, vrlo nježno i tiho:"Oh, Bože, ako sada moram ići, barem mi reci ime moga anđela? "Bog ga na rastanku blago dotakne, blagoslovi dijete i odgovori mu:"Zovi ga mama!"


Proslava Majčinog dana

Sudjeluju:


Misli pape Benedikta XVI

Ljubav je temelj besmrtnosti i besmrtnost se svodi jedino na ljubav. A ta tvrdnja, onda, znači i to da je onaj koji je ljubio u ime svih - svima izborio besmrtnost. To je upravo smisao one biblijske poruke da je njegovo uskrsnuće naš život.

...jedino ako netko stavlja vrijednost ljubavi iznad vrijednosti života, to jest, jedino ako je netko spreman da dade ljubavi prednost pred životom radi nje same, u tom je slučaju ona jača od smrti i prerasta smrt.

Kad bi postojala takva samoća, koju više ne bi mogla razbiti ničija riječ; kad bi se došlo do tako duboke napuštenosti u kojoj se nikakav "ti" ne bi više mogao pojaviti, bila bi to zbiljska i potpuna samoća i stravičnost; to bi, drugim riječima bilo ono što se u teologiji naziva "pakao". Sada možemo precizno definirati značenje te riječi. Ona označava samoću u koju ne prodire riječ ljubav.

Svetost u Crkvi započinje međusobnim podnošenjem a vodi uzajamnom nošenju. A ondje gdje čovjek čovjeka više ne podnosi, tu ne može biti ni uzajamnog nošenja, egzistencija koja je ostala bez ikakva uporišta nužno je osuđena na uzaludnost. …što je prava "svetost": ne izdvojenost, već združenost; ne osuda, već ljubav koja oslobađa.

I dok ljudi iščekuju posvemašnju čistoću, zar se u nesavršenoj svetosti Crkve ne očituje prava Božja svetost, koja je ljubav, ljubav koja se ne drži na plemenitaškoj udaljenosti u nepristupačnom svijetu čistoće, već se miješa s nečistoćom svijeta da bi je na taj način pobijedila?

Jer, Crkva obično nije ondje gdje se organizira, reformira, upravlja i vlada, nego u onima koji jednostavno vjeruju te u njoj primaju dar vjere koja im daje život.

Gorčina koja samo ruši, osuđuje sebe samu.

Isto je tako iluzorno zamišljati Crkvu "svetaca" umjesto "svete Crkve", koja je sveta zato jer Gospodin u njoj poklanja svetost a da je nitko nije zaslužio.

Svetost Crkve sastoji se u onoj moći posvećivanja što ga Bog u njoj vrši usprkos ljudskoj grešnosti. Gospodin je vjeran i on svoju predanost više ne opoziva, već neprekidno posvećuje svoju Crkvu, u kojoj njegova svetost biva prisutnom među ljudima. Ta svetost što tu biva prisutnom jest uistinu njegova, Gospodinova svetost, svetost koja prema logici svoje paradoksalne ljubavi uvijek iznova odabire okaljane ljudske ruke za svoje prebivalište. Postoji svetost, ali Kristova je to svetost što sja usred grešnosti Crkve.

Ljubav, ona je ili jača od smrti ili uopće nije ljubav. Ako se u Kristu pokazala jačom od smrti, pokazala se zato što je bila ljubav za druge.

Ova rečenica sada znači da je Krist prošao kroz vrata naše najsamotnije samoće, da je svojom mukom ušao u ovaj bezdan naše napuštenosti. Ondje gdje do nas više ne može doprijeti nikakav glas, ondje je On. Time je nadvladan pakao ili, točnije: smrt koja je prije bila pakao, sada to više nije. To dvoje sada više nije jedno te isto, jer je usred smrti nastanjena ljubav.

Pakao je sada jedino svjesno zatvaranje u sebe ili, kako kaže Biblija: druga smrt (npr. Otk 20,14).

Crkve iz Mainza pomažu!



Deset zapovijedi opuštenog mira

1. Samo danas trudit ću se da proživim dan ne želeći riješiti problem svoga života odjednom.

2. Samo danas pazit ću najvećom pomnjom na svoje nastupe: otmjen u vladanju, nikoga neću kritizirati, neću druge ispravljati i popravljati … samo sebe sama.

3. Samo danas bit ću sretan, jer sam siguran da sam stvoren za sreću … ne samo na drugom svijetu nego i na ovom.

4. Samo danas prilagodit ću se okolnostima, ne zahtijevajući da se one prilagode mojim željama.

5. Samo danas posvetit ću pet minuta svoga vremena dobrom čitanju; kao što je hrana nužna za život tijela, tako je dobro štivo nužno za život duše.

6. Samo danas učinit ću dobro djelo, a da to nikome ne kažem.

7. Samo danas učinit ću nešto što inače ne činim rado; ako u mislima osjetim da sam povrijeđen, trudit ću se da to nitko ne primijeti.

8. Samo danas načinit ću točan raspored. Možda ga neću točno držati, ali ću ga napraviti. Izbjegavat ću dva zla: napetu žurbu i neodlučnost.

9. Samo danas čvrsto ću vjerovati – čak i ako bi okolnosti pokazale suprotno – da se dobrostiva Božja providnost brine za mene kao da nikoga drugog nema na svijetu.

10. Samo danas neću strahovati. Naročito se neću bojati radovati svemu što je lijepo i vjerovati u dobro. Dano mi je da 12 sati činim dobro; mogla bi me obeshrabriti misao da to moram činiti cijeli život.

Papa Ivan XXIII

Valid XHTML 1.0 Transitional