Hrvatska katolička zajednica Mainz

Hrvatska katolička misija (HKM) Mainz proslavila je u subotu 15. i u nedjelju 16. rujna 45. obljetnicu postojanja. Svečano misno slavlje u tom je povodu u crkvi sv. Bonifacija u Mainzu, u kojoj se Hrvati iz misije okupljanju na središnje nedjeljno misijsko misno slavlje, predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Juraj Jezerinac. U suslavlju su bili voditelj misije i predstavnik HKM Majnsko-rajnske regije franjevac Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu fra Ante Bilić i njemački dominikanac - osvjedočeni prijatelj Hrvata i Hrvatske o. Diethard Zils. Misnom slavlju pribivao je i domaći njemački župnik dominikanac o. Laurentius Höhn. Sve je na početku pozdravio o. Bilić pritom istaknuvši kako je velika radost kad pastir domovinske Crkve dolazi pohoditi Hrvate izvan domovine, koji su raseljeni diljem svijeta te očekuju pastirsku riječ, riječ potpore, hrabrosti u svom svakidašnjem životu.

Potom je ocu biskupu uputio riječi dobrodošlice. Podsjetio je također kako je prva misa u toj misiji slavljena 1. listopada 1967. u crkvi sv. Bonifacija, nedaleko od glavnog kolodvora u Mainzu, kako je to napisao prvi voditelj misije fra Stjepan Pavić. Također je zapisao kako je na toj prvoj sv. misi bilo 124-ero vjernika, a već sljedeće nedjelje 153 vjernika - 96 muškaraca, 51 žena i čestero djece. Mons. Jezerinac je u uvodnoj riječi podsjetio kako misija slavi 45. obljetnicu postojanja. "To je dovoljan razlog njezine proslave, prije svega zahvale Bogu od koga dolazi svako dobro, a to je ujedno zahvala svima, počevši od svećenika koju su okupljali hrvatski vjernički katolički puk, te svim vjernicima, posebno preminulima, kojih se danas spominjemo u misnom slavlju."

U nadahnutoj propovijedi mons. Jezerinac je kazao kako nakon Drugoga svjetskog rata, između 1956/57. godine, otišlo je s područja općine Krašić, rodnog mjesta blaženog kardinala Alojzija Stepinca, pedesetak mladića i djevojaka u strani svijet, a mnogi se od njih nisu više vratili. "Bile su to teške godine za taj dio naše domovine, nazvan "kažnjeničkim" zbog blaženog kardinala Stepinca, koji je tamo rođen. Sličnu sudbinu proživljavali su i drugi krajevi Hrvatske i Bosne i Hercegovine, gdje je živio hrvatski katolički živalj. Većina našega svijeta napustila je svoju domovinu zbog ekonomskih i političkih razloga. Dolaskom komunističke vlasti, započela je ateizacija društva i širenje jugoslavenstva. Svi oni koji su razmišljali i osjećali se imalo rodoljubno, nisu bili podobni. Stoga su naši ljudi otišli u zapadne države, posebno u Njemačku, koja je postala najveće gradilište u Europi.

Broj se Hrvata iz godine u godinu sve više iseljavao. Najveći dio ljudi iselio se s područja Imotske, Sinjske i Drniške pokrajine te iz omiškog, ličkog, duvanjskog i ramskog područja, kao i drugih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Crkva je poput dobre majke pratila svoju djecu u njihovu hodu." Potom je podsjetio na važne dokumente koje je Crkva objavila, a koji govore o njezinoj brizi za iseljenika, od pape Lava XIII. pa dalje. U dokumentu pape Pija XII. iz 1952. "Exul familia" bila je najvažnija odredba da se svuda, gdje je to moguće, osnuju nacionalne župe, odnosno katoličke misije, kako bi se vjernici mogli okupljati na misnom slavlju i tako slaviti Boga na svom jeziku. Tako je nastala i Hrvatska katolička misija u Mainzu. Briga domovinske Crkve za hrvatske radnike u inozemstvu bila je djelomična sve do 1965. godine. Sve do tada pojedini su svećenici, koju su se nalazili u Njemačkoj i drugim državama, vodili duhovnu skrb prema svojim mogućnostima o našim ljudima.[više]